Shiatsu je posebna metoda rada na tijelu koja se temelji na znanju i umjetnosti tradicionalne kineske medicine. Metoda je to koja nas uči da čovjeka vidimo kao jedinstvenu cjelinu. Dokazano je iscjeljujuća tehnika koja se prvenstveno bazira na svjesnom, podržavajućem dodiru. Takav dodir može biti lagani i postupan pritisak prstom, dlanom, laktom, stopalom. Može biti istezanje, lupkanje, gnječenje, trljanje, tapšanje, istresanje, ljuljanje, rotacija, vibriranje. Osnovna ideja je pokrenuti zaustavljenu, blokiranu energiju i vratiti sustav u ravnotežu. Pritiskom tretiramo područja na tijelu za koja smo na osnovu vizualne, palpatorne ili neke druge vrste dijagnoze ustanovili da ih treba dovesti u ravnotežu. Također i rotacijama zglobova, raznim istezanjima, korektivnim zahvatima na koštano-mišićnoj strukturi radimo na ponovnom pokretanju životne energije tamo gdje je došlo do njenog zastoja. Tretman se radi na strunjačama pri čemu primatelj ostaje odjeven u udobnu, pamučnu odjeću.

Malo o povijesti shiatsua

Oduvijek su ljudi posezali za masažom u pokušaju da ublaže bolove i nelagode u tijelu. Instinktivno su polagali ruke na oboljela mjesta, kako sebi samima, tako i svojim članovima obitelji i prijateljima pokušavajući trljanjem i pritiskanjem olakšati i ukloniti nelagodu. Oduvijek su majke stavljale ruke na bolno mjesto na tijelu svog djeteta. Pretpostavlja se da masaža potječe iz Kine, ali, zapravo su sve zemlje kroz povijest razvijale svoje načine iscjeljivanja tijela polaganjem ruku na oboljela mjesta na tijelu.

Osnove shiatsu masaže vjerojatno potječu iz drevne Kine, a kasnije su, tijekom 8. stoljeća, došle do Japana. Tek u novije vrijeme, sredinom 50.ih godina prošlog stoljeća, u Japanu počinje detaljnije zanimanje i proučavanje ove metode. Shiatsu prvi puta postaje službeno priznat 1955. godine u Japanu, te se počinje podučavati u školama, zajedno sa amma tretmanom (drevna istočnjačka masaža pritiskanja i trljanja tijela) i masažom zapadnjačkog podrijetla. Kroz povijest, većina tadašnjih amma terapeuta bila je slijepa, te se zbog toga nisu mogli dodatno usavršavati. Tako je i razvoj amma tehnike stao te je ova metoda postala isključivo metoda opuštanja i relaksacije. S druge strane, shiatsu se nastavio dalje razvijati i poboljšavati u svom djelovanju i primjeni. Tako su, početkom 20.og stoljeća, shiatsu terapeuti počeli prihvaćati neke metode rada na tijelu koji su bili popularni u Americi, kao, npr., kiropraktika. Kroz daljnja usavršavanja i istraživanja, došlo je do toga da shiatsu danas predstavlja istočnjački rad na tijelu, a amma i masaža spadaju u tu kategoriju.